To vam može reći samo ljekar prilikom pregleda. Da, dešava se da je lišaj vidljiv odmah i bez dodatnih analiza, ali nikakve riječi ne mogu zamijeniti medicinske dokaze, zato se obratite veterinaru radi postavljanja dijagnoze.
Jedan od načina dijagnostike je provjera Woodovom lampom. Dešava se, iako rijetko, da neke vrste lišaja ne svijetle pod lampom. Zato, ako lampa ne daje odgovor a problem na koži ostaje, neophodno je uraditi struganje kože i kompletnu analizu.
Bez analize, svako liječenje čak i naizgled "najbezazlenijim" mastima može naškoditi životinji, a ne donijeti korist.
To je velika grupa oboljenja koja mogu biti izazvana virusima ili gljivicama. Zajednički znak je prisustvo mrlja na koži koje se ljušte. Lišaj je opšti naziv za kožna oboljenja koja se mogu podijeliti u tri podgrupe:
- virusna oštećenja kože;
- gljivična oštećenja kože;
- disfunkcija imuniteta i razvoj kožnih autoimunih oboljenja.
Izgled lišaja zavisi od njegove vrste, ali specifični znaci su mrlje sa različitim stepenom ljuštenja.
Bez veterinara možete pobrkati lišaj sa dermatofitijom, demodikozom, hipotrizohom, Lajšmanijom (koja je česta u Crnoj Gori), kao i sa trihofitijom ili alopecijom nastalom iz bezbroj razloga.
Žarišta lišaja izgledaju različito. Može biti jedna mrlja ili više njih, na ušima, njušci, šapama — bilo gdje. Obično mrlje ne svrbe i ne bole. Čovjek se može zaraziti od mačke, ali to se ne dešava često. Mačići se mogu roditi zaraženi ako je majka nosilac bolesti.
Ako "pacijent" živi kod vas, dezinfikujte prostor, činije, igračke i posteljinu sredstvima pogodnim za životinje. Izbjegavajte hlor (Domestos i slično) jer njihov jak miris može izazvati alergije ili astmu kod životinja. Čak i ako vi ne osjećate miris, čulo mirisa kod mačaka i pasa je stotinama puta jače.
Preporučuje se izolacija oboljele životinje od drugih tokom liječenja. Vjerovatnoća zaraze nije 100% jer lišaj često signalizira pad imuniteta, ali rizik uvijek postoji.
Čak i kućna mačka se može zaraziti sporama koje unesete na obući ili odjeći.
U većini slučajeva lišaj se efikasno liječi, ali je proces dug i zahtijeva sistemski pristup. Važno je redovno sprovoditi terapiju bez preskakanja.
U Crnoj Gori vam mogu ponuditi vakcinu protiv lišaja (Vakderm, Biofel M). Efikasnost ove vakcine nije dokazana. Kod oslabljenih uličnih životinja ovo može samo dodatno narušiti imunitet, pa je teško preporučiti ovaj metod kao najuspješniji.
Takođe, u lokalnim apotekama možete kupiti šampon Mycoseb koji sadrži ketokonazol 2%. Za liječenje većih površina kože preporučuje se kupanje životinje u ovom šamponu.
Ponekad se preporučuje antifungalni lijek Grizeofulvin, ali on ne odgovara svim životinjama jer može negativno uticati na jetru. Bez kontrole veterinara ne preporučuje se uzimanje Grizeofulvina.
Najefikasniji lijekovi za lišaj se često ne prodaju u samoj Crnoj Gori. Možda ćete morati da ih zatražite od volontera ili naručite iz inostranstva.
Lišaj se obično liječi kupanjem u rastvoru Imaverola/Liverazola, kapsulama Itrakonazola (oralno) i spolja mastima poput klotrimazola ili lamisila na zahvaćena područja. Masti se koriste uvijek jer zaustavljaju širenje spora.
Liverazol se razrjeđuje mlakom vodom u odnosu 1:50. Rastvor se utrljava u krzno svaka 3-4 dana. Ne treba ga ispirati!
Koristite rukavice, ne dozvolite životinji da se liže i obezbijedite zaštitnu kragnu.
Itrakonazol (100mg kapsule) se dozira prema težini: na 1kg težine ide 1/10 sadržaja kapsule. Na primjer, za mače od 1-1,5kg, podijelite sadržaj kapsule na 10 djelova. Ove granule možete pomiješati sa vlažnom hranom i davati jednom dnevno tokom 7 dana, zatim napraviti pauzu od 7 dana, pa ponoviti ciklus.
Pažnja: nikako ne hranite životinju mliječnim proizvodima tokom cijelog perioda liječenja. To pogoduje razvoju gljivica.
Lamisil, Fungivet i Terbinafin su u suštini ista stvar (aktivna supstanca terbinafin-hidrohlorid). Lamisil se može naći u okolnim zemljama poput Srbije, Albanije ili Hrvatske.
Ovaj članak je napisan u saradnji sa veterinarskim ljekarom.